Podne ogrnuto
sevdahom
bijela ruža
u srcu otoka
ne plače glas
to žubori pjesma
među biserima
ne pružaj ruke
već dodirni srcem
lati
pa procvjetaj tu
gdje sol
umiruje kadulju
na žegi,
mirim se
jer ljeto dopušta
snovima
da izranjaju u
riječi,
eh, ta Bosna
svoj sevdah imade
da se njime liječi,
podne me ziba
osmijeh može teči,
a sevdah govori,
što se bojiš reći...
Rab, 3.7.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar