Iznova

Vraćam kocku

moja rijeka ne podnosi

prelaske

pod mojim korijenjem

stijene stišću zube

zaspao sam u

desetljeću

kad kuća proguta

sunce

noć će runiti

zvijezde s neba

nikud ne treba

ići

jednom sve će

doći k nama

sutra poznaje

putove prošlosti

ne brinem

snijeg što prekriva

tvoje tragove

topi se na usnama

miran sam

znam što je

prolaznost

tek cvijet u tegli

sjeme koje iznova

nikne...

Rab,             2.7.2013.