Mrzi me

Zaboravih se

na verandi

gdje ispijam kavu

i snatrim sreću

u nekom

paralelnom svemiru

daleko boljoj

stvarnosti

negdje gdje s tobom

učim što je ljubav

što je svađa

što je pjesma

a ti, i ti režiš

na moj osmijeh

i volimo se tako

još i više

daviš me rukama

koje miluju gitaru

nježna si i gruba

znamo se u atom

putujemo k zelenim

piramidama

a kad nas dotakne

snijeg ostavljen

na pragu svijeta

poljubiš me

i mrziš me toliko

da zaljubljeno plačeš

i ja plačem s tobom

jer mrzimo se jednako

baš kao što se voli

tamo onkraj

gdje sve miriše

na ljiljane

gdje zaboraviš

tko si i što si

gdje si samo ti

gdje smo samo mi

grubo me miluj

mrzi me

da se volimo

snažno...

Rab,          13.7.2013.