Otimači dana

Otimači dana

izgledaju sasvim prosječno

s nabildanim usnama i bisernim sjajem

pokušavaju u kristalnu zdjelu

utopiti tvoje ruke u rastopljene bajadere

dok ne uhvatiš njihov pogled

zavući će ti prste pod glasnice

i golicati riječi samopomoći

otimači dana

ne sjede prekriženih ruku

s crvenom cigaretom od jagode

ne, oni pale tvoju neobrijanu bradu

plamenim uskličnikom iz srebrne kutije

dok vrištiš od smijeha

otimači te izuvaju iz papuča

i šapuću bajku o čovjeku s pepelom morskih zvijezda

ti ni ne slutiš da si već jednom

u isto takvom danu izgubio more

baš kad si trebao zaroniti u modra njedra

otimači su odnijeli tvoj dan

i brisali tvoje hodnike labirinta

možda si baš tada dobio dijete

ostavio ženu i porodio Sunce na istoku

nikad nećeš znati, otimači to rade vješto

kad preskočiš dan ujutro se budiš prazan

iskrvario si snove po jastuku

i tresao glavom kao prezrelim trešnjama

netko živi na tvojoj kragni i petlja gumbima

u naslonjaču ostaju nepročitane novine

nepoznat datum izgubljenog dana

time zbunjuju tvoju stvarnost i grizu ti obraze

onim nabildanim usnama što plove tvojom kosom

sunovrate se niz korijen nosa grickajući datum rođenja

dok plaze ograde okolo kuća tvoja vrata su širom otvorena

otimači nikad ne zatvaraju vrata

to je namjerna opomena

jer ako se slučajno prisjetiš dana

doći će opet, i tada

tada se nećeš sjećati zašto si bio sretan

zbog pogleda od prethodnog dana

kojeg otimači nisu pronašli

dobro ga skrij u srcu, otimači ne znaju

da poneki dani otkucavaju na boljem mjestu…

Zagreb, 26.11.2010.