Cesta

Životni san

osamljene ceste

jest da vrati ljude

ohlađenim kućama

s prozorom na potiljku

i ćelavih glava

gdje kupine plaze jezike

nad usahlim bunarima

i roje se komarci

u zakrčenom potoku

cesta vodi ničemu

bradom zatravljena

tamo gdje fazani

dozivaju jutro

i noga se boji poći

ostavljen je ključ u glibu

da zaključa korake

odrasle djece

uokrug polje djeteline

broji sretne listove

kad jeleni ukrste rogove

izdaleka prijetit će

orao štekavac

mireći krunu od konoplje

zdepasti medvjedi

počivaju iza žice

proplamsaj zore

dovodi očevice

muhe obigravaju

nad cestom koja zove

izgubljeni put vrećica

zaluđena tišinom

grlica je nijema

ne postoji trag vatre

tek crni zid

kojim je netko

grijao nebo

s dovratka

u bijesu

a cesta ne bježi

ona i dalje vodi

nekud gdje

komarci nesputano

sišu krv…

Rab, 8.5.2010.