Niti jedno
niti za drugo
kao lar bez broda
kao brod bez mora
a opet, dužiš život
neku zapisanu priču
koju otvori propuh
u pogođenoj misli
i kao da je važno
da stoljećima tečeš
kad izgubiš se odmah
na koljenima djece
i neće znati tko je
breskvu zasadio u parku
i čije su ruže skrile poljubac
nevažno ponekad
raskomoti se mladost
na klupi gdje je
već jednom mladost bila
i tko ima više prava
pravo nema nitko
poopćene kretnje
u ljubavnom kolopletu
i ranjavaju se ljudi
što vole se a niječu
lar bez broda
brod bez mora
a sunce zaći će
i danas
ne ostavljaj mi vez
jer vezat se ne želim
samo nek' iščeznu
brodovi kojim
trebali smo poći…
Rab, 23.8.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar