Badem

Probudih se sretan

moja krila prah su

na tvome vratu

ne otvaraj prozore

iako vrućina klizi

niz tvoja leđa

tvoja sol

na vlažnim usnama

i tanka crta mlijeka

nevidljiva oku

sad si još ukusnija

protegni se

ukočeni smo u

zagrljaju

ili, samo duboko

diši, podiže me

tvoj val na rubu

bretelice

ljetna si još uvijek

i mirišeš na bademe

moja krila

razmrvljena među

grudima

ostajem dok me

struje ne ponesu

dok vjetar tvoga

kretanja ne otme

te od mene

možeš li izdržati

da me ne vidiš

a osjetiš

balzam s ruku

lijepi me

na tvoju podlakticu

htio bih da te vratim

u vrijeme

kad sam Grad

nosio u jednoj ruci…

Rab, 21.7.2009.

Venerin sjaj (Tini)

Tvoja potamnjela leđa –

svila koju dodiruju poljupci noći...

za tobom ostaje uzdah

koji gori na tvom ramenu...

sjenka sam u čipki

što naglašava ti ljepotu...

da, postojim,

a ti zaludit ćeš još mnoge,

kao zalazak sunca

u zdjeli morskog voća...

bit ću morski konjić

u preriji morskoj

i križ od žada

na preplanulim grudima…

nosi me do obale mora

gdje noći upijaju

Venerin sjaj

tu ću biti vitez

što se bori

s dubinama

gdje stoluje zaborav

i mrijesti se studen

ti, moj štit

preplanuo od

pozdrava

očvrsnuo od dodira

pusti da se izbrišu

grubi krajobrazi

tvoja potamnjela leđa

pod prstima

gore od uzdaha

tijesno mi je samom

križ od žada

i obala

gdje noći

upijaju

Venerin sjaj…

Rab, 19.7.2009.

Neka spavaju

Nijemo čuvstvo

uzapćeno u retku

pronikni u me

naposljetku

a bojiš li se

da ću jednom

ostavit pred tvoja vrata

sve izgubljene listove

kao početnicu

našeg dijaloga

sve manje prostora

da odstupim

a nabirem se

i leđima pritišćem

kocke vjetrobrana

kroz koju misao

da te provučem

nježnije od poljupca

i ne probudim

tvoje zaspale suze

kako da ti pišem

iza zatamnjenih prozora

gdje sunce sja pomrčinom

o, divna, na mom uhu

kristali šećera se tope

i boravim u gustoj travi

pod mekim paperjem

izlegnutih pilića

o, glazba pauka

što strune mreže

razapinju kroz dvorište

uzapćen sam, mila

slikovnicom šuma

i bijegom ježa

na sredini knjige

gdje roje se

leteći mravi

i ledena voda

rosi čašu

iz koje otpijaš

još jedan san

neka spavaju

ne želim ih probuditi…

Rab, 18.7.2009.

Nitko

Rekao bih puno više

da sam znao tko sam bio

rekao bih sve što ide

kao vino bih te pio

a mogla si da si htjela

slomit me u jednoj riječi

tako snažno, tako kratko

mogla si mi samo reći:

Ti si nitko što me traži

svakodnevno bi me htio

budi hrabar i dokaži

da k'o vino bi me pio.

Potrošit će se lijepe riječi

sa usana neće teći

sve još jedna laž će biti

i srušit će se svijet u nama

bit ću opet zazidana

od neistina ću se kriti…

Rekla bih ti puno više

otpočetka da sam znala

rekla bih ti nisam vino

da bih ti se piti dala

a volio si puno više

besane su tvoje riječi

još si jedan što me traži

mogla sam ti samo reći:

Potrošit će se lijepe riječi

sa usana neće teći

sve još jedna laž će biti

i srušit će se svijet u nama

bit ću opet zazidana

od neistina ću se kriti…

Rab, 17.7.2009.

Sendvič

Nema potrebe

izdužit ćemo sjene

na kolniku Barcelone

s vidljivim oduševljenjem

i razrezanom lubenicom

nema potrebe da ideš

ostani gdje jesi

s raskopčanim kvartom

u vrelom podnevu

mi se znamo

u jutarnjim prolascima

dok savijaš prostor

nažuljanih spavača

izuzmi kišu

rastapaj asfalt u

crnu kašu

sve više sličimo

na sendvič

među zgradama

nema potrebe

za dijamantnom iglom

ova ploča ne svira

u svojim utorima

glancamo pogled

s najvišeg nebodera

spavači ne priznaju podne

nema potrebe

za rušenjem katova

naše sjene

na azurnoj obali

diraju vrškom prstiju

Apenine

kad obasja lažno svjetlo

u mom stanu

teći će gusti sok

zvjezdane pulpe

osvježenje koje trebamo

dok pereš zube

slušam kako se boriš

s dahom

neodoljivo me podsjeća

na tirkiznu puninu

koju ćutim…

Rab, 16.7.2009.

Albatros

Albatros se budi

nad pučinom nosi

svježinu u krilima

gdje je tornado

pod njime

nepreglednost

od istoka do zapada

čini se da neće moći

albatros ne misli

na ograničenja

instinkt ga vodi

i daleko kopno

i visine

ne odustaje

zna, i prije njega

vjetar je širio krila

putniku s oceana

lebdi prijatelju

tiha pjesma kitova

nek' te vodi

samo hrabro

nije prvi put

da ostaješ sam

u smjeru sivih litica

mjeriš dubine

poletuše bježe

samo hrabro

odavno počeci

bijahu teški

sad si snažna ptica

moj prijatelju

a kopnu kad priđeš

kad kraju doneseš

svježinu

neće biti kraj

u pjesmi kitova

vinut ćeš se

na nove početke

putniče oceana

ne misli

instinkt nek' te vodi

do kraja…

Rab, 15.7.2009.

Kad žena voli

Ostvarene slutnje

zauzdalo se more

ulazim po tiho

kroz odškrinuta vrata

stale su oluje

smirilo se sve

ne gledam više isto

promijenili smo se.

Očekivani osmijeh

ne uzvraćaš ni jednom

i kome je stalo

do prepirke i vike

ja znam da mogu više

znam da postojim za druge

a noći sve su tiše

isprazne i duge

Kad žena voli

predat će ti dušu

i nema sumnje

da zbog tebe samo diše

kad žena voli

kroz oluje koje pušu

ne da noći, ne da sumnji

da joj osjećaje briše…

Rab, 14.7.2009.

Nagovori me

Limitirane spoznaje

prelazim pustinje

nikad nećeš biti sama

pogledaj, podne je

ostavljam za sobom

sekundu jedne vječnosti

prolomi oblaka

nikad ne prestaju

šetati ulicom

iz ruku marljivih čistaća

jučerašnje korake

nabujao potok

odnosi u rijeku

nagovori me

da pristanem

zadržati dah

nagovori me

da prožme me

ljeto u tvojoj kosi

sada uspijevam

u radijus ubacit

tvoje kretanje

na rubu horizonta

samouvjeren

i ohol tek ponekad

kada šalom kažem

da te volim

nećeš biti sama

prelazim zbog tebe

savane i stepe

preslažem piramide

i krotim tigrove

dok čiste se ulice

od brojnih koraka

mijenjam podne

za ponoćnu

šetnju…

Rab, 13.7.2009.

Zabranjene note

Pokušaj hladnoće

ne razrješuje

zavrzlame sve teže

krstarim prečesto

zabranjenim notama

piše da si slobodna

a danas nitko nije

slobodna od čega

od ljubavi ili nametnika

sreće ili nezgrapnika

bolesno se vežem

za tvoju prazninu

i znam da ničime ne mogu

pobijediti tvoju prošlost

a što iza mene stoji

lupnuta vrata iskoraka

kurtoazna čajanka

u kojoj mrvimo kekse

slatke laskave komplimente

sve teže mi je gutati

razmočenu sadašnjost

ustrajno, predano

zbog tebe sam

izliveno nalivpero

mrljam naše poznanstvo

modrim točkama iskoraka

umrljaj se, sada, bez ravnodušnosti

okrijepi snagu stihovima

kratke uzastopne pjesme

nanovo utiskuju te

mada se osjećam samim

pred spavanje siđeš

ozračenim satelitom

upravo na vrijeme

da me smiriš

a sutradan

tješit ćeš me

ni ne znajući

svojom slobodom

i zabranjene note…

Rab, 11.7.2009.

Srce iz kave

U vreloj šalici

slika srca u kipućoj kavi

kako zna

odrediti budućnost

taj tamni talog naslade

usnama te razbijam

srce, jesi li ljubav

ili slučajni otisak usana

srknut ću tvoju vrelinu

preslikaj se u njenu šalicu

kad te obujmi rukama

ispuni je mojim slovom

pretvaraj se da ne znaš

i nemoj joj reći

s njom se budim

i mirišem jutra u kavi

a svijet je prazan

s jučerašnjim talogom

neispranim od kasnih užitaka

srce, sad te ispijam

i ništa, samo ja gorim

a ona ne primjećuje oblike

nema vremena

a i vrijeme je preskupo

brani nam neki zabačeni kafić

i šalicu punu pjene

bezličnu, bez priče

bez oduška i potrebe

za produženim ostajanjem

srce u kavi

izgubljen komadić slagalice

vrije čudnovatom snagom

i ne treba šećer

da ga rasprši u pitkost

u njenim rukama

srce

u vreloj šalici kave

budi je u dan

a ja već gorim

srčan od srka

od podarene

ljubavi

s talogom…

Rab, 10.7.2009.