Drugo vrijeme

U neko drugo vrijeme

u nekom drugom svemiru

s istim imenom i prošlošću u očima

bio bih uz tebe i znao kojim putem poći

ovako, lakše je umirati svakodnevno

s pokojim stihom kojim otuđujem svoj ego

u neko drugo vrijeme

uzeo bih te za ruku i odveo do ruba

s kojeg magle padaju na grad

vjerujem, bila bi sretna što smo jednostavniji

ovako, lakše je izgubiti sebe pored rijeke ljudi

što nas razvode svojim sudbinama

da je neko drugo vrijeme

u nekom drugom svemiru

čekali bi snijeg na klupi omalenog parka

gdje prazne ljuljačke vrište dječjom cikom

vjerujem, bila bi sretna od same pomisli da sam s tobom

i ja bih bio sretan jer si kraj mene dok se mraz stapa sa sjedinama

ovako, uzimamo vrijeme u gramima

mudro izbjegavamo svemir da nam se ne ostvare

napušteni snovi...

Rab,                                               5.11.2013.

Ples

Savršen svijet u izvoru riječi

dotakni me svojim brižnim pogledom

samo da znam da sam tu zbog tebe

kao jutro što se razlijeva po tvom krevetu

dišeš li neke snove prepune sreće

kuca li dah na tvojim glasnicama

a podne kad donese povjetarac s Medvednice

raznosit će suho crveno lišće

u šušanj prolaznosti

kad se probudiš, onako snena, igrajući se

zavjesama, neka tišina zauzdanih ulica

izmami osmijeh na tvom licu

vjeruj mi, moja sjeta nije tuga

oživio sam sebe u vremenu

taman toliko da te otpratim komad puta

i zamolim za ples na opustjeloj Ilici

našeg Črnomerca...

Rab,                                     4.11.2013.

Otisak

Ukorijenio sam praskozorje

pravednost me važe

na ticalima vremena

pelud je prošlosti

godinama sam bio okamenjen

zore su tu da bude

sve je još uspavano

u meni

klijaju ljudi na

životnim kolosijecima

među pragovima

otisnuta stopala nečije dobrote

Bog je pravedan

sačuvao je ljubav u meni

ako me ostave

radnici na cesti

iza kulisa života

teći će potok

u kojem krste

pročišćene duše

svatko ima pravo

na povratak

da, vratit ću se

u Ljubavi

želim i sam

među pragovima

ostaviti svoj

otisak...

Rab,             3.11.2013.

Škoj

Jutro se valja i pjeni

škoj sam bez veza

čekam da me probude

dupini u jesenskoj izmaglici

mi otoci, bijeli od goleti

razvrstavamo mora i

slušamo ribe gdje

prolaze kraj nas

ogrebeni valovima

stiješteni u sebe

ne pjevamo o sprudu

naše pjesme raznose

dalekovidni pjesnici

kradomice, dok noć

gasi zvijezde po nebu

i navlači plavetnu

spavaćicu, pjesnici

zimuju u stihu

škoj je nemiran jer

ako se nasuče vjetar

na njegove krševite

ruke, bit će izdan

od sebe samog

vjetrovi ne pitaju

za smještaj

donose male

vunene zavežljaje

zbog kojih putnici

ostaju gladni od

zadivljenosti.

Škoj sam bez veza

pomakni me draga

sjeno, tvoju dubinu

izranjam iz pjene

tvoj šapat tješi me

na suncu...

Rab,            2.11.2013.  

Spoznaja

Ne želim te upoznati

želim te znati

onako kako poznajem

svoj dom u mraku

ne želim ti dosaditi

biti potrošenom baterijom

želim da sam vječna

molitva na tvojim usnama

ne želim te imati

želim da si slobodna

od svih prizemnih očekivanja

želim biti daleko od tebe

toliko da ti bolno

nedostajem

a opet, ne želim da si tužna

jer povrijediti je lako

a isprika dolazi poput

kiše u pustinji

ne želim da se prepoznajemo

po otrgnutim stranicama

previđenim detaljima

u kojem nastaju križaljke

ne želim te kraj sebe

želim te u sebi

pa kad osjetim toplinu

znat ću; ti si spokoj

vrijedna spoznaja

koja mi klizi niz

lice...

Rab,             1.11.2013.