Još se skupljam na površini tvojih
usana,
i krećem prema istoku da budem iznova,
moje noge u davnim ranama,
grčim se u rukama, prepun svoga otrova.
i krećem prema istoku da budem iznova,
moje noge u davnim ranama,
grčim se u rukama, prepun svoga otrova.
Ne mirišem na muškarca iz nijemog
filma,
oprosti mi što pišem po zidu sreće,
nema brojeva na mojim krilima,
dopuštena misao na obraze mi slijeće.
oprosti mi što pišem po zidu sreće,
nema brojeva na mojim krilima,
dopuštena misao na obraze mi slijeće.
Probudi se iz živih i izdaj me za
škude,
razbij me o čast izgubljene žene,
nasmiješi se na glupost pronašli smo ljude,
i čekaj da ih ego prene.
razbij me o čast izgubljene žene,
nasmiješi se na glupost pronašli smo ljude,
i čekaj da ih ego prene.
Virtuozi imaju staklast pogled na
sutra,
miješaju se stanice izvornih preljubnika,
uguraj me u mobitel i isključi do jutra,
na vagi se važu djela gubitnika.
miješaju se stanice izvornih preljubnika,
uguraj me u mobitel i isključi do jutra,
na vagi se važu djela gubitnika.
Zagreb, 4.2.2016.
Nema komentara:
Objavi komentar