Na listu noć se preoblači,
moja breza sklapa svoje vjeđe,
vjetar oblak na nebo navlači,
svijet se skriva na ivici međe,
a ja u ponoć tražim dio sebe,
onaj što sam poklanjao za pjesme,
krpam stihom kutak što me zebe,
a liju kiše iz nebeske česme,
da sam dijete gacao bih mlake,
u moj život tek jutro se zaleti,
sve su težnje na riječima jake,
a tek večer za utjehu sleti,
spavaj brezo, umiri mi slutnje,
tek sam listu pronašao dom,
da u noći usred svoje lutnje,
bude stihom pod prozorom mom.
moja breza sklapa svoje vjeđe,
vjetar oblak na nebo navlači,
svijet se skriva na ivici međe,
a ja u ponoć tražim dio sebe,
onaj što sam poklanjao za pjesme,
krpam stihom kutak što me zebe,
a liju kiše iz nebeske česme,
da sam dijete gacao bih mlake,
u moj život tek jutro se zaleti,
sve su težnje na riječima jake,
a tek večer za utjehu sleti,
spavaj brezo, umiri mi slutnje,
tek sam listu pronašao dom,
da u noći usred svoje lutnje,
bude stihom pod prozorom mom.
Zagreb, 7.2.2016.
Nema komentara:
Objavi komentar