Tinu

            

Pod šeširom dragog Augustina,

bez opskurnih birtija i crnog vina,

moja je opijenost morska bistrina,

moja boemština tek puka praznina.

A Tin je crnjak kojim dušu budim,

kom razmeđe su ispod kaputa,

i tek prosječan stih mu nudim,

iz svog tihog zamagljenog kuta.

Imotski korijen razvezanog stiha,

ciničan osmijeh u ironičnom tonu,

mi smo braća poetskog diptiha,

mi smo pijanci na šankerskom bastionu.

Ljubavi neke u tajnosti murala,

na kom sjene samotno bdiju,

spoznajne čaše staklenog plurala,

vrisak slobode u zadimljenom mediju.

Dragi Tine, zbog Tvog šešira,

magijom nekom produhovih se tobom,

i tek smo nemir poeme svemira,

poezija nikad ne ostavlja: Zbogom!

U vječnom trenutku pred vratima Blata,

intelektualne elite svevremeno bulje,

mi smo tek kazaljke istoga sata,

znojna mrlja vremenske potkošulje.

Ne zamjeri Tine što bratom Te zovem,

bratska je ljubav tajna eona,

još jednim stihom da dušu Ti prizovem,

u šetnju boema, u svjetlu neona.

Rab,                                    13.10.2015.