Otkriven u kamenu strepim od koraka u mojoj nemoći sklupčano je more gledam te lijepu u šarama svjetlosti glas i boje u prizmi na moju snenost odgovaraš oblacima naše nebo pije kišnicu iz škrapa smrznut od vala drhtao sam daljinom s Istoka grlio me miris snažnog začina ljubavi poput dječarca opčinjen tobom uzmaknuo sam pogled jer kad god te osjetim dotakne me toplina zime u kojoj smo puštali snove da plove...
Rab, 22.8.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar