Ti, koja si ljubila moje usne

Ti, koja si ljubila moje usne

i vodila bitke u meni

sadila vjeru i zalijevala me nadom

koja plačeš nad mojom tamom

nježno dodirujući rub provalije

Ti, koju more pamti valovima

kome struje nose dodire ljubavi

a vjetar ljubi kose

hvala Ti,

jer muškarac je bez žene

tek jalovo sjeme bez zemlje

jauk jeke bespoštednih klisura

samotan vuk što liže svoje rane

i gazi pustopoljine proždirane prašinom

hvala Ti,

jer se budim s uspomenama

s utrnulim rukama blagoslovljenim punoćom

jer mi pogled ima odsjaj predivne žene

što refleksijom ljubi svaki mi ožiljak

hvala Ti,

jer otok nije tek sol što izjeda dušu

a borovi i dalje mirišu na ljeto

ljudi su ljudi s pričama na licu

Ti, koja si lomila moje zidove

poput razlomljena kruha sitneći moje strahove

hvala Ti,

hvala jer sam pronašao čovjeka u sebi

jer sam ponovno upaljena svijeća

jer sam cvijet niknuo na Tvojim

dlanovima...

Rab,                                26.8.2015.