Oprostite prijatelji

Golublji par na kutiji od klime

podnevno sunce brazgotini snijeg

smirile su se kiše

okopnio je zagrljaj nogostupa i stepenica

radio bez milosti teleportira

moju dušu na verandu

''Tonka'' se provlači Oliverovom sjetom

oprostite prijatelji, ali za tu pjesmu

treba imati dušu

već čujem Hrvoja kako prebire žice

moja ljeta se broje pogođenim strunama

u hladnoći koja sijeva Zagrebom

Rab baštini moje osmjehe

jednom, kad rijeke preplave

zlatna slova u mramoru

neko dijete možda i zapjeva

uspavanku maestrala

grad još uvijek nosi bijelu čipku  

bojažljiva nevjesta s prstenom na ruci

oprostite prijatelji, danas bih htio

da gitara plače za mene

onako nježno poput cvatnje cvijeta

nekoć su ulice disale ružama

davno je nestao trešnjin cvijet

zbrajaju me ljepote zalazaka

tješe me pjesme

note koje daju život mojim riječima

ljudi koji poznaju u dušu

u dimu duhana, u gutljaju vina

dopuštam voljenima da me rastaču

oni znaju dodirnuti strunama

pa kad se susretnemo pod granom čempresa

u toplom krilu otoka

svi put'i postanu na korak

izbriše se tuga i taj plač gitare

rascvjeta se poput oleandra

samo se barka jedvice ziba

vezana uz pustu rivu

na kojoj zime ostavljaju

tek rođenu djecu

te vjetrove Velebitske...

Zagreb,                     25.1.2013.