Apsurd

Pred Bogojavljanje ne vjerujem danu

sunčana smjesa u gradu

žuti biskvit pod koturaljkama

djeteta koje više ni ne očekuje snijeg

odgodio sam kavu za podne

kao da ću time promijeniti navike

opet pogrbljeni starac pod prozorom

u njegovoj pozadini dječica su

okupljena oko bicikla

između djetinjstva i starosti

utrka u kojoj ne smiješ odustati

pobjednici dobivaju osteoporozu

i mudrost začinjenu ubijanjem u

sapunicama,

namjerno mi je zatvoren prozor

inače bih mogao čuti zijevanje

automobila, slijedom apsurda

kafići su prijevremeno raskićeni

da ne bi netko nešto krivo pomislio

jedino je raspelo okićeno svijećama

mučenik na križu ne mari za kuglice

točno je nasuprot mog prozora

pogledam Ga i spontano Mu se poklonim

nisam ni svjestan činjenice da Mu

okrećem leđa čim je nešto

zanimljivo na televiziji, opet apsurd

ako okrenem leđa prozoru okrenut

sam obitelji,

ako se okrenem k raspelu okrećem

leđa obitelji,

uravnotežuju me fotografije nećaka

preda mnom,

u niskom startu su za utrku,

ja sam pred ciljem,

osjećam po kostima...

Zagreb,                          5.1.2013.