Monsun na našim prozorima
svejedno, vidimo Sunce
upakirana pluća
udišeš rijedak kisik
nedostignutih visina
moje ruke su osjetile
trag tvog putovanja
moja leđa nose
glatke kapi tvojih prstiju
kraj tebe
ne mogu biti umoran
sutra, kad poletiš u snove
zaplest ću se u šumu
pod morem i
roniti s jatom riba
razdijeljeni oceanima
spajat će nas duga
sunce u nama
i kiše na prozoru...
Zagreb, 1.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar