Miru moj

Dobra večer miru moj

noć je u šetnji

dotakla mi vjeđe

razbio sam

staklenu figuru

dječaka s knjigom u ruci

pustio plavičastu plazmu

da ispuni zjenice

u trenu umiru strahovi

nenadano i sami

u mom vrtu

riječi mrznu pod

sklopljenim rukama

ugrij me spokoju

ne miču se sjene

prolaznost ne ostavlja

tragove i putokaze

mirišem te u

hladnom uzdahu Grada

znam da si sa mnom

uvijek si tu

snažnija od praznina

što me načinju,

zbog tebe

mogu usnuti

kao list papira

na rukavu zaigranog

djeteta

i opet biti stablom

kad te probudim

u sebi...

Zagreb,              14.11.2012.