Ti si moj lukobran
dok se opirem
vjetrovima naređuješ
neka poštede moje
rastočene vezove
snažna si
dok razbijaš hrđu
s mojih grudiju
na tvojim trepavicama
odsjaj istinske ljepote
gledam ti ruke
raširene, govore
razapni mi jedra
i ovako na vezu
putujmo nekud
gdje zmije
čuvaju domove
gdje ne postoji
strah
ti si moj lukobran
kraj tebe plovim
i nema bojazni
dok me štitiš
potonuti
ne mogu...
Zagreb, 23.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar