Za mrvu tvoje sreće,
cijeli svijet bi stao,
smirilo se more,
kad bi samo znalo,
koliko ćutim te…
Za svaku kap dobrote,
koja izvire iz tebe,
oceane stvori,
ja miješam ih u sebe,
i opet ćutim te…
Ćutim da si snažna,
i onda kad se bojiš,
sklupčana i tiha,
cijeli svijet još voliš,
tad rasu ti se kosa,
valovita k'o more,
pogled pun prkosa,
upijam u pore..
Ćutim te daljine,
smijehom ti ih brišeš,
i bezbrižnim se čine,
dok ih vjetrom pišeš,
zastanu kraj mene,
sve slike prikrivene,
i opet ćutim te,
da si kraj mene…
Ćutim da si snažna,
i onda kad se bojiš,
sklupčana i tiha,
cijeli svijet još voliš,
tad rasu ti se kosa,
valovita k'o more,
pogled pun prkosa,
upijam u pore..
Rab, 1.10.2011.
lijepo..
OdgovoriIzbriši