I udubilo se more
u razroko nebo
ne straši me nedolascima
s nepoznata puta
ugađa nam ljeto
sjetnim poslijepodnevom
riba pliva na gradelama
sve je kako treba biti
s nedostatkom tebe
zavarila se loza
o željezno stablo
ruzina brajda
i trag gundevalja
obasipa me sunce
kakao prahom
s nedostatkom tebe
automatski punim
srce biglisanjem slavuja
supstitucija tame
ona pjeva sve ljepše
a ja sve budniji
zidam ciglu po ciglu
pustinjak baca kosti
iz razasuta proročanstva
ne križaju se putovi
koliko bio malen
ovaj svijet je točka
koja razdvaja
nesuvisle rečenice
dolaze skakavci
umjesto odbačenih koza
brste šaroliko ljeto
uz tvoje ime
jedino prepoznajem datum
kad izbrišemo lica
pamtimo riječi
da te ne zaboravim
zbiram jedan dan
on je razvučena priča
s nedostatkom tebe…
Rab, 9.6.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar