Ne dam
no ti svejedno
nestaješ u izmaglici sparine
tamo gdje svjetionik
lomi kanal na pola
upirem pogled
oskvrnuta gliserima
pučina rasprostire valove
kad nas pregaze
soljenim čizmama
ostat ćemo trag u moru
poput kiše koju rasplinjuje
jarina lipanjska, neočekivana
u prstohvatu ljeta
nježan si spomen
govoriš mi crkvenim zvonima
pred kojom riva
probada plavetno srce
u pjeni piva
grcaju nesmiljeni stupnjevi
pretopla nakana
da se rashladi nadolazeća
glad u prsima
dok mi sunce siše bjeloput
tamnim pred očima
uzvitlani zvonici
načičkani turistima
grabe oduševljenje
prijazni trgovci na štandu
prodaju ljetne talismane
one kojima se
zasigurno
ljetne ljubavi
vraćaju na mjesto zločina
možda u očevidu prošlog
iscrtano kredom
leže mrtve ljubavi
koje još uvijek
griju nevina srca
iznova…
Rab, 14.6.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar