Grubi dah
moja pluća su
goreći zidovi
ustajala ljubav
obrasla mahovinom
pokazuje sjever suzama
diskretna predaja
na pladnju
njena slika je
smrznuto voće
sezonski kolač
među listovima
otkad je otupjela
šiljasta kupola
ne nabijaju se
sušena srca
sad kad plavi kiša
ustupaju rijeke
svoja korita
jezicima ravnica
dok dvorištima
plutaju kanui
negdje obeshrabreno
jabuke trunu na granama
neće biti bijelog osmijeha
iznad stvarnosti
skupljam buket suza
neka uvenu na stolu
bisernom smrću
dok pjevaju slavuji
noć dijeli lahor
prekriven groznicom
drhtim tvojom zimom
dok sniježe anđeli
poda mnom se skupljaju
kapi panonskog mora
zahrđale ograde
škripe dok im rijeke
otvaraju vrata
i odnose gostoprimstvo
s poplavljenih pragova…
Rab, 19.6.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar