Panorama

Danas te častim

prošlim nevremenom

smirenim morem

odčepljenom bocom spokoja

nerazvrstanim riječima

i pobrojanim slogovima

na matrici s koje svira duša

i dvoglasno te pratim

u međugradskom tonu

s malo opisanih detalja

dok raspremaš večer

za neku nepoznatu uspavanku

a ja sam gruda snijega

rascvala na zidu samostana

s gregorijanskim glasom

raspjevane osobnosti

previše sućutan i direktan

odvažilo me odsustvo

neprirodan slijed međuovisnosti

a ti, raspoznata u bestjelesju

ne slijećeš nerazborito

na prvi odsjaj zanesenosti

tako dugo putuju ljubavnici

potišteni parametrima

nekog sudbinskog mjerila

preko zida panorame

istiskuje se sebičnost trenutka

jednostran užitak

zbijene u horizontu

propadaju milenijske civilizacije

otupljeno odjekuju kuće

danas te častim

izgubljenom sviješću

retoričkom nebulozom

urbanom jadikovkom

i modrim poljupcima

kroz providne zastore

miješaju se panorame

proživljenog i sjećanja

s tobom lomio bih kruh

i hranio ptice u snijegu

vjerujući da imamo

ljeto pred nama…

Zagreb, 10.1.2010.