Onostrano

Gdje sam ja

nepobitan i čvrst od uzdaha

gdje fragilne suze

pune kristalne čaše

ovaj dan je pjenušac

kojim nazdravljam tvoje ime

noć u stremenu

sigurno putujemo zapjenjeni

uvrštene tablice mogućnosti

raspadamo se na postotke

a opet stameno nastavljamo

prohodnim hodnicima života

upisat ću nam još jedan križ

koji smo kadri podnijeti

i nosit ćemo nedjelju za nedjeljom

buđeni molitvama ptica

ugniježđena bol odmara

ne rasipaj kristale

po blijedim prsima noći

dok kiše sišu snove

rastapaju se nedostižne planine

i ravnim putom uspinješ se

ni ne znajući odredište

jedno drugom smjer

jedno drugom ruksak

jedno drugom štap

mi smo put očekivana odlaska

pomireni slabim otkucajem

sunčeve korone

pretvoreni u svjetlosne patuljke

ovo zviježđe naša šuma je

i ne pričamo bajke

to što živimo u ushitu

premoštenih jazova

daje nam priliku

da nastavimo putovati

nad rijekom koju

ne prate sjene

gdje teče onostrano

uzvodno u nama…

Zagreb, 2.1.2009.