Težnja

Topi se bjelina,
skrivena trava zvijezde gleda,
snježna posteljina,
svu nježnost zemlji preda,
a moj san čeka svoga reda,
dok u slici lice njeno snatrim,
gle, slađa je od samog meda,
pa je brzo u spomenar svoj vratim,
da mi ne bi srce poput duge,
zasjalo na nebu njenih grudi,
moje misli, te šarene pruge,
u tren duše vatru mi razbudi,
a snijeg šaptom rashladi mi čežnju,
nisam vjetar da oživim more,
svako biće ima svoju težnju,
da se snovi pretoče u zore.

                          Zagreb, 9.1.2015.