Vječna radost

Eh, da je Jole bio kao mačka,
pa da na moj krevet samo skoči,
izletio bih kao praćka,
bio tane usred noći,
a moj pas od pedeset kila,
tek je štene što me prene,
kad mi šapom posred krila,
objašnjavat nešto krene,
takvog pseta nikad više,
samo što govorit stao nije,
još ga čujem kako diše,
i u snu gdje mi se smije,
a u sjeti kad me slomi,
što ga nema da me tješi,
suza mrakom se zatomi,
sad se s neba sretan smiješi,
pa u meni vedro laje,
i sve repom svojim ruši,
ono što ti pseto daje,
vječna radost je u duši. 

                                 Zagreb, 13.1.2016.