Utješi me,
nebeska tišina kroči
među krošnje,
moj val se razbija
o hrid potištenosti,
pod svjetlošću umrtvljene žarulje
koprcaju se krijesnice,
gledam u more,
tama prekriva
potopljene zvijezde,
što je sutra
bez koraka
u današnjosti,
malene pukotine
razgolićuju ljude,
ovjenčani jutrom
tražit ćemo
okrunjenu večer,
utješi me,
tvoj izvor ima snagu vira,
a sve je krhko,
brodolomno,
moja riječ je
gaza na ranjenom
stihu,
a ljeto vrije
uspomenama...
Rab, 10.6.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar