Dira me kiša
ona ima dušu na licu
jesen se opire zimi
breze drhte od pjesme
nebeska tuga otkriva
krhkost među prstima
kad voliš onda i bol
ima smisla
na raskrižju posutom lišćem
gore svijeće pod Otkupiteljem
mogao bih udahnuti vrijeme
sekunde mreškaju moje more
srce plovi u neveri
plaši me nerazumijevanje
nitko ne poznaje dovoljno ljubav
a svi bi joj htjeli suditi
ona ima dušu na licu
oboje plačemo osmijehom
poljubac bi zaustavio vrijeme
no mi tečemo zagrljajima
dira me kiša
prepoznat će me ulica boli
u gutljaju kave nestajat će kapi
sve ono što tišti
ljepotu na njezinu licu...
Zagreb, 27.12.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar