Noć je meka kada voliš
i ovaj topao Badnjak
uvlači me u tvoj oblak dobrote
tvoje ruke vrijedne su milijuna
suza
tvoj pogled bezbrojnih osmijeha
volim te na onaj običan način
siromaha što poklanja srce
i luta besciljno snovima
želeći te sresti, i sve, sve
je previše prosto i blijedo
kad pišem o ljubavi
jer nitko ne poznaje nju
bolje od duša što se isprepliću
u zagrljaju anđela
i zahvalan sam ti
eonskom snagom dotaknutih
struna što titraju među nama
noć je tirkizna svjetlost s bora
čekam tvoj odbljesak pod
zvijezdama
sve je savršeno; trenutak i
vrijeme
otkucaj parketa pod tvojim nogama
usnula gitara što poput djeteta
spava u naručju
Božić se rađa, i ljubav nadilazi
svaku bol
volim te još više ako se više
može i voljeti, i sve je
jednostavno:
i riječ, i pjesma i trenutak, i
osjećaj
što se razlijeva ovim gradom u
spokojnom zagrljaju u kojem
bijeli cvijet
dodirujem dahom, i vjerujemo si
u ovu noć, i vjerujemo za vazda
dok tiho odjekuju zvona u daljini
Božić je i ljubav udiše naše duše
moj osmijeh suzi na tvoj dlan
toplina me rastapa i više nisam
muškarac već dijete što se igra
s tvojom kosom, i stvarno
noć je meka kada voliš...
Zagreb, 24.12.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar