Sjeta

Vidiš me?

gle, virim pod tepihom

i brojim tvoje korake

čuješ me?

gle, na prozoru dišu

ruže i plešu bubamare

danas sam sjetan

ostavio sam sjećanja

na zaraslom putu

u velu bršljana

i prepustio ih šušnju

samoće,

a ona je tako lijepa

ponekad

poput razmaka na

tipkovnici

ili uzdaha vezanih

barki,

ne gledaj me,

sad zažmiri i

ispruži ruke

želim plesati s tobom

onako kako sunce

pleše sa sjenama na

tvom zidu,

gle, stvarno,

tvoje ruže su posebne

ne boje se škripe vrata

ne boj se,

tek sam navratio

da posudim tvoje snove

jer teško je sjediti kraj

prozora

i ne misliti

o moru pod planinom

o djeci koje nema...

Rab,                31.10.2013.