Jugo me diše donosi te između nebeskih rebara u smotuljku sreće šećerna nit nagovještaja ne smijem lebdjeti nestaju sigurne luke sad sam ribar na pučini more ima krila albatrosa uz tvoju postelju niču moje ruke vjerujem da smo postojali, negdje, jednom s tri uhvaćene želje na pramcu bila si zrno soli na grubom konopu barke volio sam te kao što te volim i danas kad te ne poznajem prije smo bili nesretni jer nismo imali ništa sad imamo ništa, a možemo imati sve gledala si me kroz čašu vrućeg čaja bio sam utopljenik u tvom zadovoljstvu jugo me diše nestale su luke samo moje ruke rastu iz zelenih zidova nadomak tvoje kose tog mora na krilima osamljenog albatrosa...
Nema komentara:
Objavi komentar