Niska

Ako se zaigrane laste zaborave

u jesenskom jutru

skupljene pod tvoju kosu

zimovat će moje ruke

na hladnom gelenderu

nekog zagrebačkog haustora

ti ćeš putovati južnim stranama

i odgajati cvrkut ptica

za neke nove letove

kad moje more

prekrije lice velom uspomena

ostat će sunce

zakačeno o stijene

ne trpi me ako ne moraš

volim kad mogu

ispirati riječi poput zlata

i tek tu i tamo

podarit ti nisku

prešućenih zagrljaja...

Rab,                  16.8.2013.