Preskaču kočnice
lazari odnose svilu s usana
trpiš moju ćud
sve je teže disati sa mnom
genijalci su uvijek spremni
davati savjete
ovo ljeto traži pustinjski
pijesak
ako jednom stigne kiša
bit će to čudo
nad razgolićenim plućima
više se ne mogu zaljubiti
ljubav traži pažnju
a ja sam preumoran
za besmislene obzire
ne mogu ti pomoći
ovo je igra protiv igre
ne uzbuđuj se
možda uistinu postoji
popravni život
meni se ne ponavljaju lekcije
zažmirit ću prema suncu
na opečenoj koži
niknut će žive rane
bol je dobar znak života
ujesen, kad mi dosadi
vlastita turobnost
gulit ću boju s kože
tek toliko da vidiš
kako sam još uvijek blijed
srećom, ljudi se ne poznaju
dovoljno
zamisli da je obratno;
koliko bi nas onda
ostalo živih?
Rab, 4.8.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar