U krušnoj mrvi
glad se boji zagriza
nitko ne želi srce
da mu kuca
pod nepcima
ljubav ima
harmoničan vrisak
kad zagrizeš boje
duša ostaje poprskana
jednom, dok me
morila glad
bio sam zaljubljen
ljubav boli
na prazan želudac
ako ptice poznaju
svoje putove
zašto čovjek
(uz sve znanje)
ne može pronaći
sebe
ne podcjenjuj
mrvu na stolu
svaka od njih
može pobijediti
glad
pod mojim nepcem
okus probavljenog
srca
sad umjesto njega
otkucava
praznina...
Zagreb, 19.3.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar