Humak

Nova zemlja

humak na hrptu grada

kiša razvodnjava suze

pod kišobranom

cvjetaju crni velovi

koliko god bio velik

čovjek stane u solenku

zaborav je brza refleksija

mravi udaraju u broncu

gliste ne vole

metalni okus

na kraju svi mi

dobivamo karoseriju

bio bogat ili siromašan

jednom će te ipak

nositi kao kralja

trenutak koji nećeš

pamtiti

zamotao sam usne

u papirić bombona

korizmeno ustezanje

od slatkih obećanja

dok vijenci guše

križ u blatu

ljudi prepričavaju

viceve

treba razumjeti strah

kad nemaš u što

vjerovati

smijeh postaje

posljednji pozdrav

prije bačene grude zemlje

srećom, moj Bog vjeruje

u mene

živi mi se podsmjehuju

mrtvi znaju više od mene

spavat ću mirno u svojoj vjeri

nečiji mrak meni je Svjetlost

nada je mraz na dječjim rukama

ne borim se protiv nevjernika

svatko će k svom humku

karoseriji otpornoj na

gliste...

Zagreb,                  18.3.2013.