Valjda voliš nježnost
iako okrećeš glavu na romantične prizore
s ponekom psovkom ploviš
kroz nemirnu večer prepunu slatkog
zašto moraš biti uvijek hrabra
ta melankolična nit ubacuje
hladnu kocku nepristupačne simpatičnosti
Božić je prekomjerna emocija
predoziran sam ritmom tuđih pilseva
sasušen u ustima i naduta tijela
ljuljaju se valovi u meni
izdišem na pupak i sakupljam se pod rebro
tako si fina noćas u rasprodanoj ulici
da si ovdje nedostajao bi ti urlik svemoći
onaj kojim zidovi ljušte prepotentne face
sa sivih glasačkih zgrada, ne treba nam to
iskopčaj struju i ne broji moje treptaje
uz tebe sam uvijek nemoćan i nemiran
u zavežljaju sol za razliveno vino
želim te opiti riječima i naravno griješim
ti voliš kad te se suptilno zlostavlja ignoriranjem
ne diraju te prosvjednici na maski automobila
svatko vodi svoje revolucije predvidljiva ishoda
nitko se neće boriti za nas i zašto bi
znaš li koliko zaljubljenih gasi poljupce na
vlažnom zagrebačkom zraku, nebrojeno
pokazao bih ti Grad koji ostaje bez srca
kolotečinu koja se prelijeva u sirupaste oči
no Božić je i ti uporno odbijaš veselje
kalendar je ozbiljna poslovna brojka
u čemu uživaš večeras uz neku daleku rijeku
kraj koje su posađene banke i staklene zgrade
treba imati hrabrosti odbiti slatkorječivu ljubav
površnost, sigurno je to razlog nesrazmjera osjećaja
voliš li onu maglu nad vodom, spokoj zimskog daha
e vidiš to sam ja; izmaglica nad ponekim virom
u koji bacaš kamenčić dok sama šećeš
priznajem, navratim u sebe s tobom
samo tako se osjećam ispunjenim
samo tu te mogu zaštititi od tvoje nepredvidljive čudi
samo tu Božić svjetluca u tvojim zjenicama
kao da se ljeska more po kojem trči Sunce
valjda voliš nježnost, ja ne znam drugačije
iako Grad ima hladno lice na pločnicima…
Zagreb, 25.12.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar