Bal šišmiša

Izlaziš mi na površinu

srebrni odsjaj na licu

gdje si nestala čuvana

fotonskom kišom Mjeseca

priređuješ bal šišmiša

završava ples svijeća

pretopit ću ruke u vosak

ostavljajući otiske

na čajnom tanjuriću

ne oduševljava me više

tvoja prikrivena prisutnost

ostao sam dječak s podnevom

kad sipe mrvice pozlaćenih

krušnih mrvica sa školske pregače

i debelo zijevaju išarane klupe

da se vratim u zeleni list

što puca od dječjeg udarca

kotrljani kesten traži život

na blatnjavom betonu

gdje rasparana koljena

trče za ispušenom loptom

gledaj što mi činiš

zuji potopljeni svijet

u mojoj glavi snop tvoje

starinske svjetiljke na baterije

razmišljam o utorima u cijevi

daju ubrzanje mislima

učinih te prevažnom

umirila si moje buđenje

znam da vam nisam dorastao

zašto si se ljuljala preda mnom

s božanskim izvorom u očima

krvarila ti je kosa

ravno u moje zaleđeno srce

korak unazad i bila si

kap crvene tečnosti

odbjegla ptica s vrhova

prekriženih prstiju

nemoj me se sjećati

ako se i može zaslužiti

mi nismo zaslužili

da te toliko volim…

Zagreb, 3.12.2010.