Čovjek u kiši

Čovjek u kiši,

balkon od ruža,

i jedno svjetlo,

što guta lice,

on postaje sjena,

stopljen sa cestom,

žena uz prozor,

ljubi cigaretu,

a bio je ljubav,

beskrajna snaga,

suza na licu,

čovjek u kiši,

bio je Mjesec,

i pružao ruke,

grlio nježno,

njenu tišinu.

Koga se bojiš,

ti ženo samoće,

sreća ne čeka,

u sjeni grada,

čovjek u kiši,

lije se Mjesec,

sklapa ti oči,

u tebi spava;

a bio je ljubav,

beskrajna snaga,

suza na licu,

čovjek u kiši,

bio je Mjesec,

i pružao ruke,

grlio nježno,

tvoju tišinu…

Rab, 25.8.2010.