Mornar

Grudi

luke izgubljenih brodova

bez sidrišta

umoran je mornar

nakupilo se vjetra

u bradu i friže

i zvižde mu obrazi

tamnim pjesmama

od sunca, od puta

ruke

bez molitve

i sućuti

ogrezlo u njemu

sve do stjenovite kosti

sam jedri svoja

podrapana jedra

na kraju

gdje mol mu duše

uranja u more

gdje mu je mjesto

gdje brod svoj

da veže

razlomljeno srce

pokidanu mrežu

a brodova sve više

razbijenih u luci

luka se steže

prima i ne brani

jedan mornar

s bradom od soli

bez vjere

u vjetar

bez molitve

u ruci…

Rab, 12.8.2009.

Zmajevi u kiši

Puštaš zmajeve u kišu

razvezuješ poetu

na tržnici svih ljudi

samo dvoje trže

ne kupuje se mjesto

za osušene priče

što kao bakalar

bespoštedno tuku

puštaš da te njišu

violine i jedan klavir

recital duše

s par papirnatih novčanica

kroz pjenu izvora

iz nepoznate dubine

jasni se kontura

zamišljene žene

na vrijeme me budiš

da stignem na svoj put

prijatelji, hvala vam

na svemu

jer opet mogu

disat kad i ona

u taktu glazbe

bez potrebe za plesom

par medenjaka

tvrdih kao stisak

upoznajem te

a srce je

na parangalu

do jutra sutra

na pjeskovitom dnu

zlatne strune sunca

zoru će donijet

zmajevi u kiši

razvezat će poetu…

Rab, 10.8.2009.

Otok ljubavi

Ostaje putopis

gravirana narukvica

prvi maestral

lešo zelje na skaline

i malo domaće glazbe

ispitujem granice

večernje zvono

umiruje ciku s plaža

jedinstveno poniranje

Rab je sakrio Sunce

sad sjaje četiri zvonika

Otok ljubavi

grčevito drži svjetionik

njegova ljubav

pali se i gasi

i dok on samuje

svjetionik namiguje

zvijezdama, brodicama

cigareti u ruci

nadobudna ribara

što je ljubav

otok bez svjetla

sa svjetlom u nadi

treperava čar

on u mraku poznaje

snagu ljubavnika

grčevito ljubi

stijenu pod njim

i žali se moru

slanom od suza otočkih

svjetionik i otok

dvije nerazdvojne suze

oboje plaču

a brodovi i zvijezde

nestaju

kao što se čovjek

pojavi i

ode…

Rab, 9.8.2009.

Pod rukavom

Pod rukavom

meki snijeg

trak konca

plovi niz mišicu

Otok na podnevnom

ručku

sjaji se vrh ledenjaka

njen lakat gori

izvan sjene

na rukohvatu verande

dan se pretače u vino

a njena ruka

bježi k čaši

s mineralnom vodom

more ju ne poznaje

polarna tišina

hlapi iz očiju

odjednom prepoznajem

izgubljenu nježnost

jedva primjetan osmijeh

u pogledu što se

zalijeće u moje oči

i kao da roni

svaku moju tajnu

otkriva me iz trenutka

a led se topi

nestaje među mjehurićima

rashlađeni susretom

sve teže podnosimo

vrućinu

stigla je

meki snijeg pod rukavom

dan se pretvara u vino

more ju zove

ona opušta stisak

ruka od svile

na stolu

kruži prstom po

reljefu…

Rab, 8.8.2009.

Među virovima

Prepoznavanje labilnosti

kastriranje rječitosti

na vrijeme se

podižu magle

pored svetih stranica

razliven vosak

pečati baršunasto dijete

ne budi se svjetlo

prsti od likre

prevlače zjenice

umorno pije

zid svoju tamu

bezazleni gospodar

ne otvara vrata

dosta je da mu

nepokošeni dan

iznova donosi

dah razbijenog glasa

kad mostovi jecaju

plaču rijeke virovima

bol je mutna krv

što u mulju lipti

raslojit će se duga

otkrit će se čovjek

od sebe pobjeći neće

jer kad-tad će

pravo lice ugledati odraz

a suze neće teći

njih treba prvo

zaslužit…

Rab, 7.8.2009.

Malo

Malo osvijetljenih kuća

malo soli u kosi

malo barke i tunja

malo ljubavi u oku

malo sasušene lavande

malo slanih srdela

minijature na pladnju

s malo dobre volje

malo opijenih ljudi

malo pjesme u ponoć

malo nasmijanih lica

malo nedostajanja

malo nakrivljenih glava

malo šuštanja borova

malo šaputanja

s malo dobre volje

malo prekinutog toka

malo popločanih ulica

malo toplih palačinki

malo grizodušja

malo vremena za sebe

malo kolijevke i plača

malo stida i ushita

minijature na pladnju

s malo dobre volje

malo putovanja

malo grijeha

malo povratka

malo znanja

malo vjerovanja

sve pomalo

s malo dobre

volje…

Rab, 6.8.2009.

Dvije praznine

Pereš ruke
nedjelje bez kiša
tek sam nišan
za probuđenu savjest
u što vjeruješ
dok postajem oblutak
da ću odskočiti
jer to je normalno
bez pognute glave
ne skrećem pogled
sve je dostojnije
od prašnjavih koljena
tko trguje nama
paušalno sudi
opet se jezici
vijore nad stolom
ne postoji krivac
za dijeljenje strasti
jednostavno se poklope
dvije praznine
i tko slaže blokove
srdžbe i ponosa
taj je još slabiji
od papira na vjetru
a tko im dopusti
da raščešljaju mu gnjev
taj ne hoda svojim koracima
za njega koračaju
oni što polijevaju ruke
lakome zmije
što palucaju
jaje sreće…

Rab, 5.8.2009.

Iznova za nova

Ovdje sam ušutio

kraj izvora snova

kule u pijesku

razrušio je pogled

jocker karta

u poroznom džepu

i novčić za sreću

u nepostojećoj fontani

sad nanovo dižem šator

razrušen u neveri

i gdje mi je skrovište

kut iz kojeg virim

postrance svijet

vrti se na platnu

nijemi promatrač

tuđih filmova

u vrištini

vlastita srca

ovdje sam probuđen

iznova za nova

na metalnom ležaju

hladna tijela

ako ti zatrebam

moj dragi slavuju

neka te ne prevari

moja ukorijenjena nemoć

snaga se mjeri duhom

bez obujma i udaraca

tu sam, da ti opet

vidam rane

kad se opet

spotakneš

do tad, ovdje sam

kraj izvora snova

gdje nepostojeće fontane

žubore i zbore

o sreći…

Rab, 4.8.2009.

Suze sedefne

Ne svijaj se mjesečino

u dlan njene ruke

suze od sedefa

da rone prsti

ona je na svom putu

zaboravila čežnju

obrisala riječi

svojom stranom tuge

i ako joj stvarnost

na prstenu od kiša

ostavim u ruci

da mjesečinom sjaji

suze sedefne

rastopit će na dlanu

u jezero tužno

u jezero duboko

sve moje što njoj sam

u prsten taj slio

ne svijaj mjesečino

u dlan njene ruke

prah zvijezda što

za nju čuvam

neka joj pogled

ne muti tama

neka joj prsti

ne rone

suze sedefne

ja bit ću nebo

pod kojim će opet

u svojoj vjeri

pokazati prstom

nek' kišne kapi

u sjaju mjesečine

ne budu suze

s njena lica…

Rab, 3.8.2009.

Još u nas vjerujem

Par ostavljenih slika

podsjećaju na ženu

više je ne poznajem,

umoran od sunca

od svakodnevne vreve

još sam izgubljen…

Otkrivam u sebi

zatomljeno biće

al' ne posustajem,

i znam kud sve to vodi

i znam već što će biti

al' ne odustajem…

Nisam žalio trenutka

nisam izbrisao te,

još me vode tvoje slike

još u sebi držim sve,

tako mi nedostaje

da si kraj mene..

Kao sjaj što sunce gubi

jutrom opet rađa se,

tako moja duša ljubi

nisam izbrisao te,

još u nas vjerujem

još ne odustajem…

Rab, 2.8.2009.

Kroz nas

Kratko

nekako zadržim

kao dah u sebi

neka prođe samo

to kroz nas,

vežem

niti što mi daješ

prkosiš kao struna

neka prođe samo

to kroz nas…

A sto-put smo već pali

poraženi bili

i opet sve bi išli iznova

oprosti mi još jednom

kao dah u sebi

oboje smo željni dodira…

Kratko

opisuju nas drugi

i život nam se čudi

neka prođe samo

to kroz nas,

otkad postojiš u meni

ljubav dobiva na cijeni

kao dah u sebi

želim nas…

Rab, 1.8.2009.