Žuri se jutro u podne stići,
ulice gladne sunčeva svjetla,
a čovjek čovjeku više ne sliči,
mete nas nanovo istrošena metla.
Gle, dok odrasli gase sve svoje nade,
dok im se gnjev u pogledu muti,
u djecu svoju frustracije sade,
da su što teži im sutrašnji puti.
A tko se igra dok dan se budi,
tko se još uvijek svom svijetu čudi,
tko noću tek topli zagrljaj traži,
o cvijetu ljubavi mu nikad ne laži.
Jer to je cvijet od bezbrojnih lati,
šaren od najljepših bezbrižnih sati,
pa i kad dijete nešto pogriješi,
on se rascvjeta i samo nasmiješi.
Čuvajte djeci sva jutra za igru,
pokažite zube papirnatom tigru,
a ulice teku ko sunčeve zrake,
jer ljubavi rastu i postaju jake.
ulice gladne sunčeva svjetla,
a čovjek čovjeku više ne sliči,
mete nas nanovo istrošena metla.
Gle, dok odrasli gase sve svoje nade,
dok im se gnjev u pogledu muti,
u djecu svoju frustracije sade,
da su što teži im sutrašnji puti.
A tko se igra dok dan se budi,
tko se još uvijek svom svijetu čudi,
tko noću tek topli zagrljaj traži,
o cvijetu ljubavi mu nikad ne laži.
Jer to je cvijet od bezbrojnih lati,
šaren od najljepših bezbrižnih sati,
pa i kad dijete nešto pogriješi,
on se rascvjeta i samo nasmiješi.
Čuvajte djeci sva jutra za igru,
pokažite zube papirnatom tigru,
a ulice teku ko sunčeve zrake,
jer ljubavi rastu i postaju jake.
Zagreb, 29.12.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar