Jutro se
utoplilo oblacima
jedan kupač
raširio krila
pao je snijeg na more
i odnosi ribu u ustima
do večeri
svi ćemo zaboraviti
na podne,
a podne,
nekim skromnim trenutkom,
puni grudi
otoku
sad obojica
dišemo punim plućima
kao da smo se
tek rodili s
otkucajem zvona
putuje li Rab sa mnom,
ili to svijeća
dogorijeva na ruci
umorna putnika
pjevaju ptice,
još sam dovoljno sretan
da čujem ljepotu
budim se
sanjajući o tebi
neke snove
nikako ne smiješ prekidati
vrijedni su
vječnog sna...
Rab, 7.10.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar