U dahu

Plemenita daljina
raskorak proljeća i ljeta
odmara loza u buri
nevin osmijeh djeteta
suze klize niz kosti
duboko smo u sebi
prazan stolac gosti se
prašinom ...ne prekidaj
molitvu nad raširenim
krilima, sanjamo povratak
gladan sam riječi
žedan glasa
umoran od prostranstva
gdje to svjetovi
spajaju usne i ljube
Istinu bezrezervno
more pjeva drugi glas
djeca su prerasla
plićake
sad, kad pomisle na
ljubav
boje se da ju ne izgube
u dahu...

Rab, 15.6.2014.