Reprogramiranje

Gležanj u vezanom stihu
ruke biraju slobodan stolac
treba odmoriti sudbinu
na pročelju kuće
lica se miješaju s lakom
polovnog automobila
vjerujem u početak
kraj neću doživjeti
stapaju se sjene
preda mnom raste zid
zalijevaju ga ciglama
ako dođe do kiše
gacat će imena
u razmočenom svitanju
na autobusnoj stanici
čeka me otisnut raspored
život je programirana satnica
nitko nije ukalkulirao
da mi se baš danas
ne jedu oktanske knedle
htio bih se smrviti
u nježnu šaku prolaznosti
pa kad povuče propuh
znam da ćemo se negdje
pomiješati u pjesmu...

Rab, 20.6.2014.