Oproštaj

Mir svoj utkao si u nas,
sad plamtiš u očima našim,
tvoj dom je Svjetlost što te ljubi,
opet si dijete u naručju svoga Oca.
Na križu našem urezana brazda,
za suze ovog Svijeta što se oprašta s Tobom,
navrati Anđele i raširi krila
nad djecom svojom i Ljubavi u tuzi.
Ti poznaješ vječnost i Tajnu o nama.
Na Tvome putu spavaju zvijezde,
miriše noć na ulje lavande,
polako u zemlji mrmore preci,
na sklopljenom barjaku uvenut će kale.
Pomalo dragi, sad vremena imaš,
na počinak vječni sam ćeš poći,
u ognju čistoće nestat će samoća,
to tek je ruho slobodne duše.

Zagreb,                     23.4.2014.