Na
hladnom uzglavlju
parkovi kradu
ulice
snijeg se
mrvi u travu
zamagljen
prozor i silueta
prolaze bezimena
djeca
opušteni
dan miriše
na tamjan
razgrađujem
se u
mirnog
promatrača
čujem
kako dišeš
napeta
struna na vratu
titra pod
prstima
stvaramo
glazbu
ljudi se
umaraju
traženjem
života
u tvom
hodu
otkrivam
budućnost
čvrsto me
stisni
ne želim
skliznuti
u
namreškanu nevidljivost
na vrhu
brijega
gnijezde
se magle
pod sjenovitim
pokrivačem
sklupčala
se zima
u tvojoj
ruci
moji
prsti plešu
niz ulicu
teku automobili
uzbrdo,
kraj dvorišta
s malim
štencima
postaješ
djevojčica
tvoj
cikut budi mi želju
da ti
povučem rep
samo da
ti tako
kažem da
te volim
dok
sasvim ozbiljno
djetinje
ukoričujem dan
i
prepoznajem ga u sebi...
Zagreb, 4.2.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar