Nigdje

Drhtao sam od sunca

gorio od oblaka

moje more je plaho

i živi od uspomena

grize me sadašnjost

ta starica umornih ruku

što me nosi

preko pučine

ne želim nigdje

u zavežljaju pjesama

riječi se mrve

u krilo nedohvatnih

ljubavnica

želim valove

da obljube njenu

kosu

a ona sklupčana

leži čekajući

moja snoviđenja

tako smo različiti

utonuo bih u

sebe i izranjao

sedefe,  

ne čekaj me

to vrijeme više

ne postoji

ostaju otrgnuti

ružmarin i

zagubljen plač

djeteta,

u trajektnoj luci

pjenušav trag

odlazaka,

pjevaju čempresi

dok čekaju

pun Mjesec,

u oseci i plimi

moje srce kuca

lažinom na žalu...

Rab,      22.6.2013.