Sunce, danas si
posebno meko
sjedni kraj mene
i pričaj mi
o moru koje mi
nedostaje
o nasmiješenim
ljudima
koji bacaju mreže
rukama
o koraljnim krunama
kraj kojih se čuje
pjesma dupina
treba mi mrva
tvog svjetla
da joj poljubim
vrat i dotaknem
kosu
da u igri s kišom
napravimo dugu
i na tom toboganu
sreće
skliznemo u
nepoznati svijet
gdje gigantske školjke
šume njeno ime
kao što šumi
more koje
spava u
meni...
Zagreb, 13.12.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar