Requiem

Zamutilo nebo neku svoju priču,

rastali se ljudi na raskrižju odjednom,

sad praznine kao gljive niču,

u naručju hladnom, u tjelesu bijednom...

raspolovljene ceste, razbijeni snovi,

grcaju oči sive koloture,

potaknuti odsjaj, još po koži plovi,

mramorne ploče posljednje gravure…

Kad više nisi svoj,

ostaje miris stare košulje,

i rasparen je broj,

trpiš snagu blage rosulje…

I ispraća te kuća,

preko praga grumen soli,

tek je ruka vruća,

što za život moli,

tebi je svejedno,

hladna studen lice koči,

odnosiš što je vrijedno,

u tamu vječne noći…

Zagreb, 26.11.2011.

Razglednica avanture

Nešto sasvim obično od mene,

pokisnuo list papira,

za naše slike razvijene,

za šaku misli bez okvira,

nešto malo da se bojim,

kad prešutiš putovanja,

odmah film u sebi stvorim,

za poznata rastajanja,

ne, ne mjerim nas u dane,

mi smo boja iz nature,

spakirana ljubav stane,

u razglednicu avanture…

Bila si mi ljeto koje,

u sivilo vraća boje,

zraka sunca kroz vizure,

razglednica avanture,

bila si mi večer ljetna,

nepoznata, zagonetna,

bila si mi reful bure,

razglednica avanture…

Zagreb, 19.11.2011.

Navrati

Navrati,

sjedit ćemo pod ozeblim suncem

i dimiti dah...

kroz zatvorene oči vidjet ću more...

možda te pozovem na kupanje,

a možda tvoja smrznuta ruka dotakne moju

i otopi usne željne poljupca...

navrati,

još ima stolova na terasi

i podšišanih čempresa uz koje

zaboravljam da zgrade nisu stijene...

podbočen na maglu

ispijam gusto mlijeko jeseni,

u živici pogleda,

žene drže ljubav pod rukom,

lelujaju se trofeji,

svaki otkucaj cipele

budi pločnik iz sna,

vibrira grad pod stopalima,

u vrećici rastrošnosti,

ruka zamjera težinu života,

ne osvrćem se,

čekam te uz zvuk namrgođenih

autobusa predvidljivih ruta,

navrati,

možeš li zaboraviti,

da u gradskom šašu

tonu naši glasovi,

primi me za ruku

trebam dodir tvoje kože,

kako neromantično,

naše ruke svedene na toplu opnu,

žene njišu stopala na potpeticama,

čudna konstrukcija erotike,

uzvišeno propadanje u koraku,

gledam u ruke konobara,

grije se na šalici moje kave,

razdvaja nas račun,

imamo različitu potrebu

za dodirom,

navrati,

studen mi prožima koljena,

kamene kosti zvižde crvenilom,

pod zatomljenim suncem,

sklupčala se moja prošlost,

kako se ljube zaboravljeni,

dodir ruke i čvrsta opna,

toplija od mene…

Zagreb, 17.11.2011.