S mislima o moru

Večeram poneki umorni stih,

riječi na brudetu,

misli u moru...

kad već ne znam sebi,

darujem sreću drugima...

čuvajte ju da ne propadne,

iskoristite ju,

jer brzo se kvari,

poput smokve tučene ljetnom kišom...

obrasle duge u kupinovom grmu,

pjesma ljeta gasi kolovošku žeđ,

nahrupila nejač kosova i pastirica,

raste sasušena grana i mrmori,

pod borom zaboravljene plaže,

struji zlatna prašina s morskog plašta,

dirnuo bih kamene skute,

i plesao pogledom punim divljenja,

odlaze riječi u preplanulim njedrima,

dijelimo se tako moje tijelo i duša,

pa kad hljeb ispečena stiha dodirne,

glad u stisnutom želudcu,

sva ona plijesan zaboravljenih pjesama,

oboji okusima ružičaste pupoljke,

i ta boja jestive intime,

stapa se s noći i moje sve tuge,

dijele se u sjene suhozida,

kamen po kamen suza,

nižu zareze među klijetkama,

i ruši slapove crne kose,

na lice što roni jastucima,

dijelite dalje sreću,

taj povjetarac osmijeha,

u krugu susrelih sudbina,

tješit će nekog dječaka,

s povezom na očima i

morem stisnutim u šaci,

misao u zavežljaju soli,

sipit će na slova prošaptana,

pa kad se probudi iz tuge,

na usnama neka ostave trag,

povjetarca s mora kog se boji,

i tako plahom da mu zagrije ruke,

dugom obraslom u kupinama,

razdijelite sreću da nam se vrati,

s mislima o moru…

Rab, 16.8.2011.