Svemir nema više tvoje lice,
izgubio sam školjke što govore,
izbrisao ljude kao skice,
i suza je ulje iz amfore,
o moje misli vješala si ruke,
da te barem nikad nisam sreo,
oprosti mi jer prenosim jauke,
tijela dok sam samog sebe jeo…
Rab,
Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao... Zagreb, 6.3.2018.
Nema komentara:
Objavi komentar